Lejla i Samir Vilić, sa stalnom švicarskom adresom, nadomak Kiseljaka izgradili su farmu za uzgoj Romanovskih ili Carskih ovaca. Živeći između Švicarske i Samirovog rodnog kraja u Bosni i Hercegovini potvrđuju da su stočarstvo i proizvodnja hrane isplativ posao.
Nije ovo neki turistički objekt,nego štala površine od blizu dvije hiljade kvadratnih metara u kojem se već punih osam godina uzgajaju ovce Romanovski sorte,čije je prvo matično stado kupljeno i Češkoj kod Michaele Kvisove, koja se uzgojem ovce koju znalci još zovu i Carskom, bavi četvrt stoljeća. No kada su Samir i Lejla, rođena Slovenka ,kojoj je maternji jezik supruga osmi kojim se aktivno služi, odlučili novac zarađen u Švicarskoj u kojoj imaju transportnu firmu uložiti u farmu Romanovski ovaca među kućama u naselju Podastinje u općini Kiseljak, jasno su znali šta žele,priča zaneseno Lejla, dok pogledom prati tek ojagnjene janjce u boksovima.
Osmijeh joj ne silazi sa usana dok objašnjava dogodovštine sa kojima su se Samir i ona susretali, dok su arhitektama diljem Evrope objašnjavali kakvu štalu žele, a oni ih ubjeđivali da je za štalu beton, a ne drvo,nakon čega su oni odlazili i tražili nekoga ko će njihove želje i snove pretočiti u projekt. I našli, Slovenca, nakon kojeg je tehnološki projekt urađen na veterinarskom fakultetu u Beču. A onda je drvo iz Bosne putovalo u Austriju,pa odatle u Srbiju iz koje je stiglo u Podastinje i ugrađeno u svodove štale ili bolje kazano hotela za ovce.
OD STOČARSTVA I PROIZVODNJE HRANE MOŽE SE DOBRO ŽIVJETI
- -U Beču su me pitali znam li za podatak da se u Bosni i Hercegovini godišnje pojede oko pet miliona jagnjadi a mi u našem tradicionalnom uzgoju proizvedemo tek 500.000 komada,ostalo je tuđe a zemlja propada. – priča Samir te ističe da su se na višemilionska ulaganja odlučili kako bi nama koji smo ostali ovdje pokazali da se stočarstvo i proizvodnja hrane isplate. I nije znao, ali i to je bila potvrda da su Lejla i on u pravu.
Potrebe ovih visokoproduktivnih ovaca, koje se jagnjeći dva puta godišnje daju i po šestoro janjadi prate su preko čipova a o ishrani po sistemu takozvanog hranidbenog stola ,brine nutricionista a analiza silaže na više od pet stotina parametara radi se u Budimpešti.Proces uzgoja budno prate genetičari kako be se krvne linije održale čistim.Samir s ponosom ističe uspjeh u kojem su križanjem najplodnije ovce sorte Romanov sa najvećom rase Safolk dobili krupnu ovcu,koja u prvoj generaciji daje čak četvoro janjadi.I ne zaustavljaju se,planiraju da u narednih desetak godina dobiju autohtonu bosansku ovcu.
O Romanovski ovcama, koje su im za razliku od Pramenke,donedavno bile nepoznanica brinu trojica radnika,koji priznaju da svakodnevno nauče nešto novo.„Ma ovo se mora voljeti“,priča Nedžad Babić iz Visokog,koji je nakon kožarskog zanata radio svašta da preživi.Imao je i svoje ovce ali tek se ovdje skrasio i kaže ne misli otići jer ovo je ljubav bez koje nema posla ni uspjeha.
-I lakše je kaže uzgajati ove,nego Pramenku jer ona ode ,pređe i po stotinu kilometara i ti za njom,a ove ovdje u štali nahrani i onda si samo k'o dežurni.Malo je više posla kada se janje ali sve se to završi. – kaže Nedžad,povremeno zapitkujući Mirsada o količini hrane koju pojedu ovce.
POHVALE ČEŠKE UZGAJIVAČICE MICHAELE KVIS
Nakon osam godina od uvoza prvog matičnog stada od češke uzgajivačice,jedne od najcjenjenijih u svijetu Michaele Kvis,ona stiže prvi put na farmu i priznaju da pomalo imaju tremu.A ona po dolasku prvo obilazi boksove i kaže kako to dobro rade,imaju odličnu farmu,dobre majke i hranu.No za razliku od Bosne i Hercegovine u njenoj je zemlji uzgoj ovaca briga struke,te ističe
-U Českoj su ovce koje imaju matičnu knjigu i pedigre,mi radimo puno kontrole i selektirke mi radimo ultrazvuk,radimo vaganje četiri puta radimo DNA kontrole roditelja mi radimo da svaka generacija će biti bolja za nas je vrlo važno da buduće generacije bude veća i više plodna i više jagnjad i viši prirast.-
Jer samo tako se garantira uspjeh a Samir dodaje da je uz genetiku bitna hrana,jer onoliko koliko Romanovsku ovcu nahranite,toliko vam vrati.Gošća iz Češke ističe da Bosna i Hercegovina mora imati matičnuu knjigu za Romanovski ovcu,jer samo će time proces uzgoja biti zaokružen.Uz postojeću farmu,Lejla i Samir već traže lokaciju za novu kako bi ostvarili svoj san o zatvaranju kruga u procesu proizvodnje hrane .U koju se isplati uložiti.I živjeti između Bosne i Hercegovine i Švicarske jer u obje ove zemlje uložili su dio sebe.
Seno NB.
