15 C
Sarajevo
Petak, 1 Marta, 2024

Naša bi priča mogla biti urnek za sve u ovoj zemlji

InterviewNaša bi priča mogla biti urnek za sve u ovoj zemlji

Svako od nas, ko je posljednjih godina zbog bilo kojeg razloga došao u Travničku Bolnicu za tuberkulozu i plućne bolesti, koju ovdje jednostavno zovu Sanatorij, nije mogao a ne primjetiti promjene ne samo na objektu i opremi, nego i u odnosu ljudi, koji nisu tu samo da liječe bolest, nego prije svega da odagnaju naš strah od nje. Desetinama hiljada stanovnika ovog kantona u vremenu pandemije Kovida-19, koji je uz pluća najviše razarao psihu, zdravstveni ali i radnici ove ustanove koji to nisu, uz stručno znanje, pružali su onu ljudsku podršku, osmjehom, blagim stiskom ruke ili samo treptajem oka dajući do znanja da su tu, uz njih do kraja. I sve je funkcionisalo, baš kao da nije vanredno stanje. Jer krizu su shvatili kao šansu pokazujući koliko znaju i mogu zajedno sa zdravstvenim radnicima u ostale četiri bolnice u Srednjobosanskom kantonu te svim domovima zdravlja.Javno je zdravstvo zbog ljudi,zbog kojih mi moramo raditi kao jedno, kako bi im bilo bolje, poručio je u razgovoru za Pozitivnu BiH, primarijus doktor Emir Abdulović,prvi čovjek ovog savršeno „uštimanog orkesta“ čija je muzika mnogima od nas, značila život.

Pozitivna BiH: Mnogi u svijetu tvrde da je svaka kriza šansa,kada danas analizirate stanje u vrijeme pandemije Kovida-19,možete li kazati da je to teško vrijeme za Vašu zdravstvenu ustanovu ali i ostale u Srednjobosanskom kantonu bilo šansa?

Prim. dr. Emir Abdulović: Naša je Bolnica u odnosu na opće bolnice u Travniku i Novoj Biloj pa i u poređenju sa nekim domvima zdravlja mala i kada smo se našli u stanju pandemije,tad sam kolegama na sastanku rekao da je upravo ovo prilika da se potrudimo da napravimo dobru priču. I zaista ta krizna situacija omogućila je da se čuje za nas,da ljudi upoznaju naše usluge,prostor i opremu ,da upoznaju nas kao zdravstvene radnike prije svega po tome kakav odnos imamo prema struci, kakva nam je empatija prema pacijentima i zaista mislim da smo iz te krizne situacije s Kovidom izišli puno poznatiji i priznatiji. I čak mislim da je ova Bolnica , unatoč tome što je zaista preživjela teške trenutke gledajući sa aspekta pritiska u smislu velikog broja pacijenata, profitirala što nikada nebi da nije bilo te krizne situacije.

Pozitivna BiH: Zanimljivo je da ste za razliku od politike ali i ostalih prostora u državi, u tom vremenu potpuno objedinili zdravstveni sistem. Posebno sa bolnicama Fra Mato Nikolić u Novoj Biloj i u Travniku, ali i onima u Jajcu i Bugojnu. Kako?

Prim. dr. Emir Abdulović: Bez toga nebi moglo ,znači nemoguće je bilo raditi na način da se ne naslonimo jedni na druge. Moram priznati i reći da su to možda najsvjetliji trenuci otkad sam ja uzdravstvu, a to je ipak 25 godina i zaista znam kroz kakve je faze zdravstvo prolazilo. Međutim u tom teškom vremenu mi smo stvarno radili i disali kao jedno. Dnevno smo se čuli više puta, sastanci zdravstvenih ustanova bili su gotovo na sedmičnom nivou, niko nije gledao ko više radi, ko više vuče, jednostavno smo gledali da sačuvamo zdravstvo zarad ljudi. Zamislite situaciju kada stiže odluka koja kaže da najugroženije pacijente ne možemo transportirati nigdje. Trebalo se suočiti sa činjenicom da smo ostali bez podrške i da u liječenju naših najugroženijih pacijenata ne možemo očekivati ničiju pomoć, ogromna je to briga i pritisak. Bili smo osuđeni na sebe same te smo uz jedan veliki entuzijazam svih nas odlučili ići do kraja. I krenulo je jednim dobrim smjerom. A kako je stvarno bilo, najbolje govore podaci Zavoda za javno zdravstvo FBiH, koji kažu da smo mi od velikih kantona imali ubjedljivo najmanju smrtnost. Ako gledamo na 100.000 stanovnika što je još realniji pokazatelj, imali smo izvanredne rezultate. Pri tome ne kažem da je sve bilo idealno da nije moglo bolje,ali nekako nam je to dalo volju i snagu da idemo dalje. I ovo je krizno vrijeme, recesija je ,čitav svijet je u nekom preslagivanju, pa hajdmo i mi presložiti zdravstvo u ovom kantonu i mislim da ovaj tim ljudi koji je tu ima dobre namjere i da uz malo dodatnog entuzijazma svih nas, počev od mene pa nadalje,mislim da mi možemo napraviti jednu priču koja bi mogla postati urnek za mnoge.

Pozitivna BiH: U pandemijskom ste vremen telefonskim razgovorom rješavali premještaj pacijenata sa ciljem da ishod liječenja bude najbolji.Prestankom vanrednog stanja, kao da se zdravstvo vraća na ono staro. Može li se zdravstvo i danas funkcionisati kao u to vrijeme ?

Prim. dr. Emir Abdulović: U suštini može, mada moram priznati kako se odmičemo od tog vremena da sve više ima onog po meni nepotrebnog kretanja pacijenata(smijeh). Pacijent treba biti ondje gdje će dobiti najviše. Onog časa kada je pacijent dominantno pulmološki nema potrebe da ide bilo gdje drugo sem u ovu bolnicu. Mi ćemo naravno i ostalo liječiti, ono što ne možemo upravo tu dolazimo do onog potrebnog timskog rada, onda ćemo se konsultirati tu smo mi blizu u 4-5 kilometara, to je transport od nekoliko minuta nije teško otići na lice mjesta ni nama, a ni drugima da dođu. Znači, imamo mi prostora, da onu priču vratimo na svakodnevni kontakt. I drugo, ja ovo osjećam kao jedno, jer ovo je javno zdravstvo, nije ova bolnica za sebe, ova Bolnica je javna isto tako neko ko radi u Bolnici u Travniku,Bolnici u Novoj Biloj, Jajcu ili Bugojnu,ovo su kapaciteti koji su i njihovi samo smo mi u njima zaposleni i raspoređeni . Međutim, mi objektivno moramo djelovati kao jedno i činiti sve da ovim našim ljudima život bude što lakši. Zdravstvo je segment na kojem se najlakše pada, ali i postižu dobre priče. Ja se nadam da su pacijenti u svim našim bolnicama zadovoljni. Samo mi moramo napraviti neku dodatnu saradnju da nam ljudi ne hodaju od jednog odjela ili jedne bolnice do druge,te usluge moramo optimizirati.

Pozitivna BiH: Nakon tog dragocjenog zajedničkog iskustva u radu i spašavanju života, kakva je Vaša poruka za budućnost?

Prim. dr. Emir Abdulović: Možda da nastavimo tako a nastavak te zajedničke saradnje u pandemijskom vremenu bio je jedno lijepo sportsko druženje na turniru u organizaciji Bolnice u Novoj Biloj na kojem su učestvovali mi i kantonalni Zavod za javno zdravstvo.To je bilo jedinstvena prilika da se nakon tog zajedničkog rada u spašavanju života sa nekima i prvi put vidimo,upoznamo .Jer mi smo prije svega zdravstveni radnici a to podrazumjeva da ništa ne može biti iznad toga ,da ljude možemo djeliti samo na bolesne i zdrave,dobre i loše.Želio bih da ta komunikacija koju smo izgradili bude nastavljena,evo neka red bude na Bolnici za plućne bolesti.Bit ću sretan zbog toga.

S.N.B.