1.6 C
Sarajevo
Ponedjeljak, 22 Aprila, 2024

Bosanski ambasador na Andima i u podnožju čuvene Aconcagua-e

PutopisiBosanski ambasador na Andima i u podnožju čuvene Aconcagua-e

Nermin Mameledžija, mladi doktor stomatologije iz Travnika od ranije je poznat  kao svjetski putnik, backpacker. Sa ruksakom na leđima obišao Evropu, Aziju i Južnu Ameriku. Ovih dana putuje Južnom Amerikom i za portal Pozitivna BiH bilježi zanimljive priče I fotografije. Putavanje započeo na čuvenom stadionu La Bonbonera u Buenos Airesu, a nastavio u na čuvenim Andima i u podnožju najvišeg vrha Južne Amerike Aconcagua-e.

Travničanin dr. Nermin Mameledžija na “superclasic”-u u Buenos Airesu

 

Putovanje sam nastavio prema zapadu u grad Mendozu koji se nalazi nedaleko od granice između Argentine i Čilea. Poznat je po proizvodnji vina i maslinovog ulja čiji kvalitet je vrlo cijenjen širom svijeta.

Ja sam ovdje došao zbog prirodnih ljepota pošto je grad okružen planinskim lancem Anda koji se pruža duž Latinske Amerike i pritom dijeli Argetinu i Čile jednu od druge. Linija razdvajanja odgovara tačno vrhovima planina koje se protežu tim masivom, ali najviši vrh zvani Aconcagua je pak na Argentinskoj strani. To je ujedno i najviši vrh zapadne hemisfere sa 6.961mnv kojeg osvoji samo 10 posto  aplisnista koji se odluče na penjanje svake godine. Čilenaci kažu da su im Argentinci  “oteli” Aconcaguau tokom Pacifičkog rata kojeg su vodili protiv Perua i Bolivije, pošto je Argentina zaprijetila da će stati na suprotnu stranu u tom sukobu ukoliko im ne dadnu dio teritorija oko same planine. Rivalitet Čileanaca i Argentinaca je vrlo izražen. Međusobno se ne simpatišu mnogo, ali sve je to u granicama humora. Tako Čilenaci kažu da će ih Argentina sve jedanog dana zbog svog stalnog širenja odgurati u Okean. Da, Čile je vrlo dugačka država, čak nekoliko hiljada kilometra, ali od istoka do zapada mjeri svega 350 km.

Pogled na Aconcaguau

 

U Mendozi sam boravio u hostelu u sobi koju dijeli 6 osoba sa mnom. Tako je svugdje gdje boravim, to je zivot backpackera. Od vlasnika do gostiju hostela, svi su bili mnogo ljubazni. Kuhali smo i izlazili skupa. Sljedeći dan sam htio vidjeti Aconcaguau vlasitim očima. Ideja je bila da se penjem do prvog base camp-a na oko 3.400 mnv, jer do tog nivao je dozvoljemo ići sam. Iznad toga počinju ekspedicije za osvajanje samog vrha. Međutim, neugodno me iznenadila informacija da je planina otvorena za planinarenje samo ljeti, ovdje je trenutno rano proljeće, i da autobusi zbog tog ne voze redovno u tom smijeru. Zato sam se odličio na turu sa autobusom i vodičem koji će nas odvesti na mjesto sa najljepšim pogledom na vrh. Inače me mrze organizovane ture, pošto sve radim sam, ali ovaj put nije bilo druge. Na moje iznaneđenje bilo je vrlo prijatno iskustvo. Vodič je bio zanimljiv i smiješan. Svi u grupi su pričali španski, pa sam mu napravio dodatni posao jer je sve morao provoditi za mene. Na kraju sam ga počastio bakšišom kao iskupljenje. Dva sata smo se vozili do platforme sa pogledom. Priroda koja nas je pratila pritom je bila fascinantna. Zbog odlaganja minerala brda su obojena svim mogućim bojama, slično duginim. Od vrhova koji su prekriveni snijegom slijevaju se vodopadi u glavnu rijeku, Rio de Mendoza.

DCIM100GOPROGOPR8601.JPG

Zaljubljeni kao kondori!

Nebom su letili kondori koje vidim prvi put u životu. Jedni su od najvećih ptica na svijetu sa rasponom krila do 3m. Interesatno za njih je da su monogami. Stoga kad umre partner, kondor mužijak leti visko u zrak i u strmom slijetanju oduzima sebi zivot.

Tome su posvjedočili lokalci koji žive ovdje. Kod ženki je malo drugačija situacija, one isto polete visoko u zrak, ali sa namjerom pronalaska novog partnera. To mi je bilo vrlo smiješno i ironično. Zbog tog ovdje nije neobično da muškarci iskazuju ljubav tako što kažu da te vole kao što to čini kondor.

Napokon se ukazao veličansteni vrh koji se uzdiže visoko u oblake. Vrijeme nas je poslužio tako da smo vidjeli planinu u punom izdanju. Stajao sam par minuta samo uzivajući u pogledu i diveći se ljudima koji se zaista odvaže i popnu skroz do kraja.

Idemo u Čile!

Tada smo bili na oko 3.200 mnv. Toliko je hladno i vjetar je puhao da se nismo dugo zadržali nego smo nastavalili put do obližnjeg restorana gdje smo ručali lokalnu hranu i nastavili sa međusobnim upoznavanjem. Bio sam im svima zanimljiv jer sam iz BiH. Gdje god da odem u pravilu sam prvi kojega ljudi upoznaju iz naše države. Nekad se osjećam kao mali ambasador naše nam domovine. Nakon kratke pauze smo nastavili sa obilaskom ostalih atrakcija, pritom vidjeli još par kondora, sa njima se pozdravili i upitili nazad prema Mendozi. Tu boravim još dan-dva i poslije ću nastaviti putovanje prema glavnom gradu Čilea, Santiagu.