-Plaće se za 370 uposlenika firme Binas d.d. isplaćuju u bruto iznosu, a isplatili smo i dugujuće plaće. Što je najbitnije proizvodnja je u potpunosti organizirana. – priča Abaz Manđuka akutelni direktor firme, na čiji se dolazak krajem 2021. godine u Binas ,čijih je 51 posto kapitala u vlasništvu vlade FBiH, nije blagonaklono gledalo, spominjući mu vrijeme provedeno u novotravničkoj Tvornici mašina i hidraulike.
Najveći dioničari u preostalih 49 posto privatiziranog kapitala firme su sarajevska ZIF BIG investiciona grupa sa 18,6888%, pa ZIF Bonus Sarajevo sa 14,8812% i Muhamed Gurbeta sa 5,0937% , stoji u izvještaju o finansijskoj reviziji za 2021. godinu, koji je dobio negativu ocjenu revizora.
A gotovo desetljeće Binas je bio kandidat za stečaj,k oji su svako u svojim mogućnostima priželjkivali kako politika tako i dio radnika. Čak se, kažu dobro upućeni, znalo i ime stečajnog upravitelja dok se u određenim krugovima nastojalo osigurati što bolji dio stečajnog kolača. Radnici dolazili na posao, a radili nisu jer posla nije bilo, tražili plaće, štrajkali ili napuštali firmu.
Istu onu, koja je nakon što je Josip Broz u martu 1950. godine potpisao odluku o osnivanju,izgrađena za gotovo godinu dana na lokalitetu između naselja Poriče i Čipuljić. Iste godine zbog fabrike izgrađeno je 180 stanova. Proizvodnja vojnog programa za potrebe tadašnje JNA počela je 1951. godine sa 50 radnika, da bi kasnije sa više od sedam hiljada zaposlenih pod imenom „Slavko Rodić“, bila najveća fabrika vojne industrije u bivšoj državi. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, sa Pretisom iz Vogošće, Pobjedom iz Goražda, te Igmanom iz Konjica formirali su UNIS. Uz vojni, razvijao se i civilni proizvodni program, prvo pisaće mašine „Biser“ da bi 1971. godine civilni program bio potpuno izdvojen pod nazivom Tvornica biro mašina Bugojno. Potom se civilni program širio na proizvodnju motornih pila, plastičnih dijelova za automobile i akumulatora, skijaških vezova i trampona za kopačke.
Devedesetih je godina fabriku očerupala JNA, a ona se ponovo digla.Onda je došla privatizacija i sve bolesti, koje još nisu zaliječene. U krugu nekadašnjeg giganta rat kao da je tek stao. Skoro na vrhu kruga je Binas na čijoj će vam kapiji radnici koje rade na osiguranju, kazat kako su konačno spašeni. Imaju osigurano tržište te ugovore za tekuću i narednu godinu. Uz unutrašnja preslagivanja na ruku im ide i globalna situacija, prvo rat u Ukrajini, a zatim i onaj na Bliskom istoku. Potvrdit će ovo i Nenad Nešić, državni ministar sigurnosti koji je nakon obilaska proizvodnih pogona kazao da je zadivljen obimom proizvodnje i brojem zaposlenih, što je prije svega rezultat znanja. Jer za uspješnu proizvodnju ipak kaže trebaju ljudi, bez kojih je sve ostalo nemoguće. Nažalost kazao je da su i naoružanje i vojna oprema roba,koja ima svog kupca. Njihov proizvodni program čine upaljači za artiljerijsku ,raketnu i minobacačku municiju, granate od 40mm, bombe i topovske kapisle. Najveći kupci su Pretis iz Vogošće, Češka, Slovačka, Rumunija, Italija, Francuska, Turska, te Hrvatska i Srbija. A dolaze i novi, zbog čega im trebaju i više radnika.
U Bugojnu u kojem se Binas godinama zaobilazio, čije se zatvaranje pa gotovo proročanski najavljivalo i na čiji se oglas za prijem radnika prije dvije godine niko nije javljao, “danas za 31 radno mjesto stiglo je više od 273 prijave“,kaže Manđuka.
To će značiti da će od Binasa ponovo živjeti 400 porodica,koje bi da nije bilo razuma ,već bile izvan granica Bosne i Hercegovine.
B.S.