Kada našeg čo'eka u Africi fra Ivicu Perića koji je u misijama od davne 1989. godine pitate gdje se više osjeća doma, u rodnoj Lepenici i Lepeničkoj dolini, odnosno BiH ili u Africi, bez puno razmišljanja odgovorit će da je „crni kontinent“ postao njegov dom.
– Veći dio života proveo sam u Africi nego u rodnoj BiH. U Ugandi sam bio 13, u Ruandi 19 godina, a proteklih godinu dana sam u Zambiji. Kad god dođem u BiH na odmor vidim promjene. Puno se toga ovdje promijenilo otkako sam otišao, od klime do ljudi. – kazuje nam fra Ivica koji s punom većom radošću govori o promjenama i to onim nabolje na kojima je radio u nekoliko afričkih zemalja otkako je prije 33 godine otišao u misije.
U Zambiji je prije otprilike godinu dana započeo svoju novu misiju, sličnu onoj kakvu je imao u Kiwumu u Ruandi.
– Mi smo u Ruandi napravili pravi mali grad, sagradili smo škole, radionice, sportsku dvoranu. U našim školama školujemo stolare, krojače, električare, zidare, zavarivače, vodoinstalare, informatičare. Naši učenici iz razloga što su cijelo vrijeme imali na raspolanju potrebnu opremu za rad bez problema pronalaze posao, a mnogi od njih predaju u školama u kojima su se i sami školovali. – sa žarom na govori fra Ivica o najmoćnijem oružju protiv siromaštva, obrazovanju koje je mnogim Afrikancima još uvijek nedostižno.
Zambija je kazuje nam, 15 put veća od BiH, a njezin glavni grad ima više stanovnika nego BiH, te u njemu živi četiri od ukupno 18 milijuna stanovnika ove afričke zemlje. Usprkos uobičajenom mišljenju da je siromaštvo prisutno na većem dijelu afričkog kontinenta, Zambija je zemlja bogata bakrom, a ima i značajne površine obradivog zemljišta. Ipak, usprkos takvom bogatstvu primitivan način obrade zemlje i loši uvjeti života i stanovanja vidljivi su na svakom koraku.
-S jedne strane imamo volovske zaprege uz pomoć kojih se još uvijek obrađuje zemlja i kuće napravljene od blata i slame, a s druge strane ogromne trgovačke centre kakvih nema ni u BiH ni Hrvatskoj, vidljive pokazatelje bogatstva. Dakle postoji taj jedan ogroman jaz. Naša misija, uz značajno susjelovanje i nas misionara Hrvata iz BiH i Hrvatske uz one koji nam pomažu iz devet afričkih zemalja je pomoći siromašnima. Po uzoru na Ruandu, i u Zambiji smo započeli gradnju samostana i crkve, planiramo dovesti struju, sagraditi škole i radionice te veliki mlin u kojem bi se mljeli kukuruz koji je glavna kultura, a pura glavno jelo, te soja i suncokret od kojih se pravi ulje. – pojašnjava nam fra Ivici Perić.
Svima koji žele pomoći rad misija u Africi najbolji način je preko humanitarne udruge „Srce za Afriku“, te posredstvom „Radosne vijesti“ lista Papinskih misijskih djela i njihove misijske centrale u Sarajevu.
O odlasku u mirovinu kao ni gdje bi je mogao provesti fra Ivica Perić ni ne razmišlja. Nakon obilaska rodbine i prijatelja u rodnoj Lepenici i ostalim mjestima u BiH, baza u kojoj boravi na odmoru u BiH mu je Franjevački samostan u Kreševu.
Na Afriku ga podsjećaj još jedan od trenutačnih stanara drevnog kreševskog samostana fra Frazer Kizito Chipata iz Malawije. Fra Frazer je jedan on nekoliko Afrikanaca koji se školuju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a školske raspuste provode u Samostanima u Kreševu, Fojnici, Gučoj Gori te u Busovači.
Fra Frazer kojega su vjernici fra Ivicine rodne Lepenice imali priliku upoznati za nedavne proslave zaštitnice župe sv. Ane kažu da mu se od svih mjesta u kojima je boravio u BiH najviše svidjela Busovača. Ona mu je bila prvo odredište po dolasku u BiH.
– U BiH sam od od studenog prošle godine. Jako mi se sviđa ova zemlja u koju sam prvi put došao prije osam i pol mjeseci. Ljudi su jako dobri. Na klimu se još navikavam, posebno na hladnoću i minuse koji su me dočekali prošle zime kad sam stigao. Ovdje sam prvi put u životu vidio snijeg. Puno je više vremenskih ekstrema nego u Africi. – kaže nam fra Frazer na izvrsnom hrvatskom jeziku.
Njegov i fra Ivicin pogled iz Afrike na BiH mogu nam puno toga kazati, prije svega da budemo zahvalniji na svemu što imamo, veseli i zadovoljniji te ne pretjerujemo u traženju boljeg života jer i ovdje imamo brojne mogućnosti stvoriti ga.
(A.P. – foto: privatna arhiva fra Ivice)