Travnik, grad u kojem je prije 132 godine rođen Ivo Andrić, opet je u znaku kulturne manifestacije pod nazivom „Andrićevi dani” posvećene svom slavnom sugrađaninu, koji bezmalo pa pola stoljeća nije među živima.
Mnoštvom programskih sadržaja institucije kulture u njegovom rodnom gradu,nastoje se barem simbolično odužiti Andriću.
Mjesec oktobar, koji je u Travniku tradicionalno rezerviran za ovu manifestaciju, meni uz Andrića uvijek vrati sjećanje i na Abdulaha Avdu Maglića, koji je u januaru 2018. godine otišao sa ovoga svijeta i koji je sve do Andrićeve smrti bio veza između njegova rodnog grada Travnika i Andrića u Beogradu.
Odluku da ovaj učesnik NOR-a 1941-1945. godine bude stalna veza Travnika sa Andrićem, donijela je tadašnja republička kulturno prosvjetna zajednica. Maglić je dva puta bio i član UO Zadužbine Ive Andrića u Beogradu.
„Iako je on i ranije dolazio u Travnik, Ivu Andrića, tada poslanika Savezne Skupštine za travnički srez, upoznao sam 1948. godine, a to je bilo vrijeme otvaranja prve industrijske pilane u Biloj.” – kazivao mi je Avdo tihim glasom tog oktobra 2012. godine koji je bio u znaku obilježavanja 120 godišnjice rođenja nobelovca Ive Andrića, vraćajući sjećanja na vrijeme u kojem se zemlja oporavljala od Drugog svjetskog rata.
Odluku da ovaj učesnik NOR-a 1941-1945 bude stalna veza Travnika sa Andrićem, donijela je kaže, tadašnja republička kulturno prosvjetna zajednica. Maglić je dva puta bio i član UO Zadužbine Ive Andrića u Beogradu.
„Susreti sa Andrićem, kojem sam znao i dva puta godišnje biti u posjeti, ostavili su dubok pečat na mene. Nije on volio buku oko sebe, malo je govorio, bio je škrt na riječima, i uvijek je očekivao da ti više pričaš nego on, kazivao je Avdo sa neskrivenim ponosom i poštovanjem.
Sedma je godina, kako je Abdulah Avdo Maglić, napustio ovozemaljske prostore pa sada svoja sjećanja na susrete sa Andrićem ispisuje na nekom drugom mjestu. No, ja svakog oktobra, zaželim okrenuti broj telefona na koji mi se uvijek javljao, kada bih zatrebala izjavu, komentar ili stav i ne samo o Andriću.
Nađa Ridžić