Oni kroz Ameriku nose bosanski san: reprezentacija predvođena superherojem Edinom Džekom dobila je najveću pozornicu na kojoj je BiH ikada nastupila – i očarava svoje navijače, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je članak o selekciji Bosne i Hercegovine pod nazivom „Najvoljenija reprezentacija na svijetu”. Dopisnik ovog lista iz Los Angelesa Tammo Blomberg uvodi čitaoce u članak, pojašnjavajući im ono, o čemu u međuvremenu svi pišu: priču o pjesmi „I'm from Bosnia, take me to America”, koja je „jedna od himni ovog Svjetskog prvenstva”.
-Čuje se na stadionima, ulicama i u barovima, a ljudi posvuda uz nju pjevaju, plešu, skaču. Ta pjesma prati reprezentaciju BiH od kraja marta. Rasla je zajedno s ekipom, daleko izvan granica Balkana. I ove srijede ponovo će odjekivati na ulicama San Francisca, kada Bosna i Hercegovina u prvoj nokaut utakmici su svojoj istoriji zaigra protiv domaćina prvenstva”
Ali , nastavlja FAZ, „pjesma govori i o onome o čemu je Dubioza Kolektiv pjevao još prije trinaest godina: o bosanskohercegovačkoj dijaspori, ljubavi prema domovini i krhkom obećanju američkog sna. Čini se da se to ne može odvojiti od nogometne euforije. Jer uspjeh ove reprezentacije za mnoge znači mnogo više od samog nogometa.”
Kerim Alajbegović, reprezentativac BiH, rođen je u KelnuKerim Alajbegović, reprezentativac BiH, rođen je u Kelnu
-Dvadesetosmogodišnji Demirović tipičan je predstavnik ove reprezentacije. Rođen je u Hamburgu, igra za Stuttgart i dio je velike dijaspore o kojoj pjeva Dubioza Kolektiv. Isto je i sa Kerimom Alajbegovićem, rođenom u Kölnu. Tu je i Esmir Bajraktarević, koji je 31. marta protiv Italije iz penala odveo BiH na Svjetsko prvenstvo. Rođen je u američkoj saveznoj državi Wisconsin. U šesnaestini finala igrat će za jednu svoju domovinu protiv druge – protiv SAD-a, za čije je omladinske selekcije ranije nastupao”, piše FAZ.
U članku se kaže i da je to bio jedan od glavnih projekata selektora Sergeja Barbareza kada je prije dvije godine preuzeo reprezentaciju: privući talentovane igrače iz dijaspore. “Barbarez je tada objasnio da želi igrače kod kojih osjeća iskrenu želju da predstavljaju Bosnu i Hercegovinu i koji bi bili ponosni što nose njen dres. Igrače koji vjeruju da ova reprezentacija može izboriti velika takmičenja. Pred prvu utakmicu kao selektor rekao je da prije svega želi promijeniti odnos ljudi prema reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Želio je da je narod ponovo zavoli”
Selektor reprezentacije Sergej Barbarez, čiji je otac Srbin a majka dijete Hrvatice i Muslimana, rekao da prije svega želi promijeniti odnos ljudi prema reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Želio je da je narod ponovo zavoli.
Više od nogometa
Teško je pronaći reprezentaciju koja je voljenija od ove, piše dalje FAZ.
-Navijači stadione pretvaraju u more plave i žute boje, pune barove i pjevaju ljubavne pjesme. Da, doslovno ljubavne pjesme. Kada s navijačima razgovarate o tome šta im znače ovi dani Svjetskog prvenstva, gotovo svi kažu isto: Ovdje nije riječ samo o nogometu.-
Na šetalištu u Santa Monici, stoje Emil i Edin. I oni su dio dijaspore. Dolaze iz Švedske.
-U Švedskoj je Svjetsko prvenstvo samo Svjetsko prvenstvo”, kaže Emil. „Ali u Bosni ono znači mnogo više i ide mnogo dublje.” Sve ima mnogo veću emotivnu težinu. Emil potom objašnjava složenu strukturu Bosne i Hercegovine: različite narode i religije – Bošnjake muslimane, Hrvate katolike i pravoslavne Srbe. Govori o podjelama i napetostima. „Ali u reprezentaciji svi igraju zajedno- kaže.
Bilo da su Bošnjaci poput Edina Džeke, Hrvati poput Nikole Katića ili Srbi poput Jove Lukića – svi zajedno trče, skaču, šutiraju i bore se za isti cilj.
-Za razliku od politike. – primjećuje Emil. „Nogomet okuplja ljude u Bosni i daje nam nadu za budućnost.”

Simbol bolje Bosne i Hercegovine
-Upravo u tome mnogi vide razlog ogromne ljubavi prema reprezentaciji. Ona je simbol bolje i ujedinjenije Bosne i Hercegovine”, rezimira autor članka u FAZ-u i primjećuje:
-Naravno, ne dijele svi u zemlji taj osjećaj, posebno u Republici Srpskoj, čije političko rukovodstvo godinama zagovara otcjepljenje. Ipak, na ovom Svjetskom prvenstvu mnogi navijači žele vjerovati da uspjeh reprezentacije pokazuje kako zajedništvo ipak može funkcionirati…Osim toga, ona donosi radost ljudima koji su je tako rijetko imali. Onima u zemlji koja je preživjela rat i genocid u Srebrenici”, piše FAZ i citira bh. reprezentativca Ermedina Demirovića.
-Ljudi su morali podnijeti toliko patnje. Mnogi i danas žive gotovo ni od čega i sretni su ako sebi mogu priuštiti jednu kafu dnevno. A onda dođemo mi i donesemo im Svjetsko prvenstvo.-
(FAZ/DW)


