Knjiga Harisa Silajdžića „Visovi u magli” promovirana je sinoć u prepunoj galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.
„Visovi u magli“ predstavljaju Silajdžićevu drugu knjigu poezije, nakon zbirke „Sarječja“, objavljene 2015. godine. Nova zbirka poezije u izdanju izdavačke kuće „Dobra knjiga“ Sarajevo, donosi snažan poetski izraz i otvara prostor za razgovor o unutrašnjim iskustvima, sjećanju i duhovnim visovima koji se naziru „u magli“ svakodnevice.
Sadrži 44 pjesme podijeljene u sedam segmenata: Visovi u magli, Srebrenica, Ranjena pravda, Čaršija, Na tankoj niti, Kultura uskličnika i Razmišljanja.
Moderator promocije bio je Izedin Šikalo, a o knjizi su govorili: Enes Karić, Nermin Ormanović, Milo Šćekić, Orhan Bajrektarević te sam autor.
Autor Silajdžić zahvalio se svojoj supruzi Selmi Muhedinović-Silajdžić, kojoj je i posvetio ovu zbirku i koja je, kako kaže, prošla s njim sve što se prolazi kad je pisanje u pitanju, kako prve tako i druge zbirke. Naglasio je da poeziju piše zato što se samo njom mogu reći neke stvari.
– Stvari se mogu opisati diskurzivno, ali se samo poezijom mogu, ne samo reći već i postići određeni efekat – kazao je Silajdžić.
Istaknuo je da je jedan od aspekata koji ga je rukovodio u pisanju – zabrinutost.
– To je jedna mala zabrinutost za sve nas u ovom svijetu u kojem danas živimo. Uvijek je bilo problema i uvijek će ih biti, ali danas imamo nešto što nismo prije imali – umjetnu inteligenciju. Zato se bojim zbog svega što se danas dešava u svijetu, pa se bojim i za poeziju. Ako zadamo umjetnoj inteligenciji da napiše jednu pjesmu engleske ili američke poezije 20. vijeka, dobit ćemo odličnu poeziju koja će reći to što će reći. I to je sve. Umjetna inteligencija nema više šta novo reći, može samo to konfigurirati na drugi način. Ja sam optimista. Ljudi su u mnogim teškim periodima proživljavali, a s njima i njihov duh. Zato mislim da će poezija i umjetnost pobijediti – kazao je Silajdžić.
Enes Karić istaknuo je da slapovi Silajdžićeve poezije smjesta suočavaju čitaoca s metaforom “visova u magli”, moćno nas razbuđuju aluzijama na to da se krug poznatog gubi u krugu nepoznatog.
– Ne znamo da li je pjesnik htio da nam ovim oslovi eho jednoga retka u Knjizi Kur’āna (41:11), koji oglašava da je Bog prvo stvorio maglinu (duhān), kao jedan neizmjerni zjap praznine, i potom u toj maglini, tom nepojmljivom ništa, stvara sazviježđa, planete, nebeske staze i puteve. Ali pjesnikova poruka je da visovi nikada neće prestati bivati u magli. Jer sve od pradavnih vremena iskona Bog nije htio ukloniti tu maglinu da bude izazov čovjekovom znanju i pogledu. Visovi onog što je čovjeku zamjetljivo gube se u magli nepoznatog – istaknuo je Karić.
Milo Šćekić kazao je da je, iščitavajući zbirku Visovi u magli Harisa Silajdžića, ostao najdublje fasciniran njegovim doživljajem fenomena vremena.
– Od početnih stihova, preko svih reminiscencija, opservacija, sjećanja i susreta, u sebi sam osvješćivao spoznaju da je sve uvijek prisutno u čovjeku – u dubinama njegova nepreglednog, nesvjesnog života – kazao je Šćekić.
Haris Silajdžić rođen je 1. oktobra 1945. godine u Stocu. Istaknuta je javna i politička ličnost Bosne i Hercegovine, ali i intelektualac čije djelovanje obuhvata akademski i kulturni prostor. Diplomirao je orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a usavršavao se i na univerzitetima u inostranstvu.
Silajdžić je bio jedan od ključnih aktera savremene političke historije BiH – obavljao je dužnost predsjednika Vlade Republike BiH, ministra vanjskih poslova te člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Njegov rad obilježen je angažmanom u međunarodnoj diplomatiji i zalaganjem za mir i državnost BiH. Poeziju piše od mladosti, a objavljivao je poeziju i prozu uglavnom u domaćoj periodici.